“Doktorka, želim ovakve usne” (onda sledi pokazivanje fotografije devojke sa ooogromnim usnama) je rečenica koju najčešće u svojoj praksi čujem.
Da, ali vi nemate usne, niti crte lica kao dotična devojka. Za mene je takvo očekivanje potpuno isto kao da odete da kupite određenu haljinu koju ste videle na reklami na modelu koji mami uzdahe i onda se razočarali kada shvatite da na vama ona izgleda potpuno drugačije nego na modelu i za to okrivili haljinu.
Iz razgovora sa tim devojkama shvatila sam da želja za ekstremnom promenom leži u nezadovoljstvu nečim drugim.
Nikakve fizičke promene vas neće učiniti srećnijim, ni krupne senzualne usne, ni savršeno oblikovane jagodice ni mačkaste oči, ako imate stalni izvor nezadovoljstva, koji ne leži u vašem fizičkom izgledu.
Ja sam pobornik prirodnosti, ulepšavanja taman toliko da vam svi dele komplimente da sijate, blistate ali ne i da vide da li ste i šta na sebi radili. Zaljubljenik sam u negu sebe, zdrav život, edukaciju.
Volim da vidim ženu na kojoj se vidi da ulaže vreme u negu, da vodi računa o sebi. Ženu koja ne shvata lepotu zdravo za gotovo, već svaki dan radi na sebi u svakom smislu. Iskustvo mi je pokazalo da su takve osobe uvek vrlo srdačne, prijatne, zdovoljne…
Često mi prijatelji kažu zašto jednostavno ne uradiš ono što klijent traži od tebe?
Zato što kako u životu tako i estetici ne radim stvari koje se kose sa mojim principima i stavovima. A moji stavovi u estetici su zadržavanje prirodnosti, proporcionalnost lica, autentičnost, korekcije nesavršenosti ukoliko vas one čine manje lepim, a ukoliko su deo vašeg karaktera zadržavanje istih.
Imajte realna očekivanja, strpljenja za promenu, volite sebe, jer jedino što sigurno u životu imate ste vi sami!